Ivanić info

Povijest Grada

Prvi se puta u zapisima Ivanić Grad spominje još u 13. stoljeću, točnije 1246. godine. Život na ovim prostorima, dakako, vrije i puno ranije, ali pretpovijesno doba i doba prvih povijesnih zapisa još nije dovoljno istraženo. Ipak, neki manje-više slučajni nalazi upućuju na postojanje rimske civilizacije na ovom području. Uostalom, u doba rimske vlasti u Panoniji, blizu Ivanića prolaze glavne rimske panonske prometnice, od Andautonije prema Mursi i dalje.
Naselje Ivanić Grad ili nekada donji Ivanić razvilo se iz ivanićke tvrđave, sagrađene u dolini uz rijeku Lonju polovicom 16. stoljeća, na lokaciji koja je u ranijim vremenima služila kao trgovište za godišnjih sajmova o Velikoj Gospi i Sv. Ivanu Krstitelju, zaštitniku Kloštar-Ivanića. Pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 13. stoljeću zagrebački biskup Stjepan II Babonić sagradio prvu drvenu kuriju ili utvrdu, al tek u prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol gradi tvrdi grad, “castrum novum” zbog višegodišnjeg rata s buntovnicima protiv crkvene desetine.
Gradnju četverokutne renesansne tvrđe s bastionima i opkopom polovicom 16. stoljeća zbog obrambene vrijednosti i značenja, vodi talijanski graditelj Domenico de Lalio, koji nadzire i gradnju kaptolskog kaštela u Sisku, a područje podpada pod nadležnost krajiške vojne obrane. Od tvrđave ništa nije ostalo, a nad njegovim bedemima i jarcima, bastionima i palisadama diže se novi dio grada Ivanića.
Na trgovištu Ivaniću stajala je drvena kapela Sv. Petra, već 1649. u trošnom stanju, pa je zbog napuštenosti i trošnosti 1775. srušena. U tvrđavi bila je vojna kapela S. Ivana Kapistrana, koja je nakon rušenja crkve Sv. Petra privremeno preuzela njezinu zadaću. Godine 1805. zasnovana je u Ivanić Gradu samostalna župa (dotad su pripadali župi u Kloštar Ivaniću), a 1831. podignuta je i nova, zidana u neobaroknom stilu, župna crkva Sv. Petra.

8. lipnja slavi se dan grada, jer je tog dana 1871. godine car Franjo Josip potpisao proglas kojim se dokida Varaždinska krajina, a područje njezinih pukovnija pripojeno je građanskoj hrvatskoj i stavljeno pod vlast hrvatskog bana. Istog dana car Franjo Josip potpisao je i odluku kojom trgovištu daje status i naslov Grada. Od 1871. godine birao se i načelnik općine.
Gradnjom željezničke pruge potkraj 19. stoljeća grad dobiva nove mogućnosti gospodarskog i društvenog razvitka pa tako postaje snažno obrtničko središte, a općina jedna od najbogatijih na širem području.
Prva pučka škola osnovana je u Ivanić Gradu 1750. kao “Komunitetna pučka škola”, koja se kasnije razvila u tzv. trivijalnu školu (učilo se njemački i hrvatski, vjeronauk i račun). Pod nazivom “Građanska čitaonica” 1877. proradila je jedna od najstarijih takvih kulturnih ustanova u Hrvatskoj. U isto vrijeme osnivani su i Pjevačko društvo “Posavac”, Obrtna zadruga, sportska društva Hrvatski sokol i Hrvatski orao, a otvorena je i brzojavna postaja. Od zanimljivosti valja još spomenuti gradnju Gradske vijećnice 1889., jer je još 1765. Ivanić Grad postao vojna općina, koja je dotad bila smještena u staroj vojarni. Ovdje je 1892. osnovano i Dobrovoljno vatrogasno društvo, jedno od najstarijih društava u Hrvatskoj. Sačuvana stara jezgra Ivanića ima spomeničku vrijednost.
Prateći demografsku situaciju od prvog popisa stanovništva godine 1857., kada je zabilježeno 1739 stanovnika, zaključuje se da je broj stanovnika Ivanić Grada u stalnom porastu. Osim za vrijeme Prvoga i Drugoga svjetskog rata, broj se stalno povećavao sve do godine 2001., kada je u gradu bilo čak 7714 stanovnika, najviše u njegovoj povijesti.

Grb i zastava

Prvo pravo povijesno svjedočanstvo o upotrebi pečata slobodnog trgovišta Ivanić Grada nalazimo u XVII stoljeću. Simbolika i sadržaj pečata sačuvali su se na jednoj ispravi iz 1664. godine. Pečat je okrugao, a u sredini se nalazi kula od tesana kamena na proširenom temelju. Kula završava kruništem, a vrata su na njoj otvorena. S jedne i druge strane nalaze se po tri stabljike rascvjetalog ljiljana. Uz vanjski rub pečata tekao je natpis “S COMMUNIT TATIS DE IVANICH” (pečat općine Ivanić).
Sadržaj pečata mogao bi se dovesti u usku vezu s položajem Ivanić Grada na lonjskom otoku gdje je ovo staro naselje na tom močvarnom terenu moglo biti okruženo takvim biljkama. Kula je sasvim sigurno simbol obrambenog značenja Ivanić-Grada, koji je potvrđen već gradnjom najstarijih utvrda zagrebačkih biskupa, pa do renesansne tvrđave koja je zaista bila neosvojena kula obrane u najkritičnijim godinama turskih provala i osvajanja.

Novi gradski grb i pečat u upotrebi su od 1792. godine kada se uredila nova gradska uprava, te su isti prvo bili u upotrebi sa njemačkim natpisom “MILITAR-COMMUNITAT FESTUNG IVANIC” ( Carsko-kraljevska vojna općina Ivanić ). Taj grb i pečat koristili su se do 1872. godine kada je natpis na istima promijenjen na hrvatski jezik.

U tom novom grbu nema stare povijesne simbolike Ivanić-Grada. Novi grb koji se sačuvao u pečatu mnogih dokumenata gradske uprave i u kamenu na još postojećoj zgradi gradskog magistrata u Ivaniću , zadržao je ovalni oblik , u sredini simboliku stare kule otvorenih vratiju, na koju je stavljen hrvatski grb, a nad njim kraljevska kruna nad kojom je bio zasađen križ. S jedne strane simboliku grba čuvaju u heraldičkom stavu dva carska grifona. Rub grba s vanjske strane okružuje legenda: ” POGLAVARSTVO GRADA IVANIĆ TVRĐE ” . Zastava je plava s bijelo obrubljenim grbom u sredini.

Zemljopisni podaci

Područje Grada Ivanić Grada kao prostora lokalne samouprave sastoji se od 22 naselja i to: Caginec, Deanovec, Derežani, Donji Šarampov, Graberje Ivanićko, Greda Breška, Ivanić Grad, Jalševec Breški, Lepšić, Lijevi Dubrovčak, Opatinec, Posavski Bregi, Prečno, Prerovec, Prkos Ivanićki, Tarno, Topolje, Trebovec, Šemovec Breški, Šumečani, Zaklepica i Zelina Breška.

Grad Ivanić Grad obuhvaća orijentaciono područje dimenzija prosječne dužine u smjeru sjever-jug od oko 25,5 km, te prosječne širine u smjeru istok-zapad od 12,0 km (srednji dio), do max. 21,0 km (sjeverni dio). Ukupna površina iznosi 173,57 km2 (17.357 ha).

Prema svom prostornom položaju u granicama Zagrebačke županije Grad Ivanić Grad zauzima područje njezinog jugoistočnog dijela, pri čemu svojim južnim rubom graniči sa Sisačko-moslavačkom županijom, a manjim dijelom sjeveroistočne granice prislanja se uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju.
Grad Ivanić Grad se smjestio uz rijeku Lonju, u Moslavini, na 103 metara nadmorske visine, uz magistralnu prometnicu (autocestu D-4) Zagreb - Lipovovac, državnu cestu (D-43) Bjelovar - Ivanić Grad, te regionalnu prometnicu i željezničku prometnicu Zagreb - Vinkovci.