Društvo hrvatskih književnika organizira u srijedu 12. ožujka 2008. godine predstavljanje novog romana za mlade našeg sugrađanina Jadranka Bitenca “Meko okidanje”.
Promocija će se održati u prostoru Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 7/I s početkom u 12 sati.

Knjigu će predstaviti:
Jadranka Pintarić, književna kritičarka
Sead Begović, književni kritičar
Mirjana Šigir, urednica naklade „Lukom“
Jadranko Bitenc, autor.

Ulomke iz knjige čitat će dramski umjetnik Dubravko Sidor.

Voditelj tribine DHK: Tito Bilopavlović.

O knjizi:

Roman za mlade Meko okidanje govori o tome kako droga doista može u pravi pakao pretvoriti živote mnogih ljudi čak i u malim sredinama kakav je Ivanić-Grad, gdje se gotovo svi međusobno poznaju i trebali bi živjeti koliko toliko skladnim životom relativno male zajednice. Pa ipak, i tu danas postoje neki grubi štemeri koji dilaju, neki frustrirani mladci koji se daju uloviti u zločinačku mrežu, neki zbunjeni dječarci koji se žele dokazati, neke izgubljene djevojke s viškom želje za pažnjom. Zaplet Bitenčeva romana plete se, dakle, u tom sitnom narko miljeu gradića Ivanića, i u njega se ulazi “ubodom”, kako stoji na početku, a onda krene “umrežavanje” likova i radnji.
No, Bitenca u romanu nije zanimalo neposredno iskustvo uzimanja droge i što se pritom događa u pojedinačnoj svijesti, nego kako ovisnički život razorno utječe na cijelu okolinu, te kako je naizgled idilična sredina maloga gradića zapravo jednako kao i u velikom gradu, nezainteresirana i hladna spram tragičnih sudbina dijela svojih sugrađana.
Taj i takav ponajprije sociološko-psihološki pristup temi (u ovom slučaju pod autorovo povećalo postavljen problem droge i mladih danas) karakterističan je i prepoznatljiv za sveukupno dosadašnje književno stvaralaštvo Jadranka Bitenca, čime se kvalitativno izdvaja iz niza opusa drugih recentnih književnika za djecu i mlade u Hrvatskoj.

“Bitenc je na razini likova i radnje uspio skicirati našu društvenu zbilju,” ističe književna kritičarka Jadranka Pintarić, koja je knjigu promovirala. I dalje kaže:
“Primjerice lik Gerarda, negativca koji klincima na sitno dila drogu iako potječe iz bogate obitelji i razmeće se materijalnim dobrima, zapravo je žrtva te iste obitelji u kojoj nema ljubavi, u kojoj on nije prihvaćen kao ravnopravan član. A roditelji su se obogatili u tranziciji tipičnim hrvatskim metodama mešetarenja u mutnom. U toj zbilji jedna djevojka sanja o krunama na izborima za ljepotu i glamuroznom životu, druga žudi za glumačkom karijerom, neki tata napušta obitelj jer je stronzzo, neka je mama nesretna jer misli da nije uspjela u majčinskoj ulozi, neka je cura agresivna jer se boji. Ukratko, to su likovi koji su nam bliski, koje poznajemo ili u njihovim pričama prepoznajemo djeliće vlastitih.
Pritom, Bitenca nisu zanimali nikakvi postmodernistički diskursi; on se držao čvrstog okvira kako romaneskne forme, tako i građenja karaktera koji je nose. Njegovi likovi su ili good gays ili bad gays. Jasno mu je da ako nemaš veliko životno iskustvo, danas možeš ostati i zbunjen: postmodernizam je toliko sve relativizirao da su i najteži zločinci pozitivci ako su imali teško djetinjstvo. Dakle, da bi svojem čitateljstvu izložio ideju i ocrtao dio zbilje, Bitenc se nije poigravao mutnim teorijama, nego se držao klasičnog kanona: zlice nadrapaju, dobrice uspiju. To je vrsta optimizma koja nam danas nedostaje. Ne samo u književnosti, nego i u zbilji,” zaključuje svoju preporuku za čitanje novoga romana Jadranka Bitenca književna kritičarka Jadranka Pintarić.

Valja još napomenuti kako je ovaj Bitenčev roman pisan živopisnim govornim jezikom, zapravo iz perspektive šestnaestogodišnjaka, glavnog junaka, koji pokušava pojmiti svijet oko sebe. Stoga sve vrvi žargonom, engleskim frazama i brojnim anglizmima, suvremenim referencama na svim razinama. Time se pak, postigla “rahlost” i pitkost štiva, što je i inače literarno stilska osobnost ovoga autora.

Knjiga ima 168 stranica.

O Jadranku Bitencu:

Rođen u Vrhniki, Slovenija, podrijetlom Hrvat, u djetinjstvu se s obitelji, zbog očeva poziva (vojno lice), mnogo selio: živjeti su - kako kaže autor: u osunčanom Vodnjanu, svježem Gospiću, prekrasnoj Bregani, najdražem Zagrebu, uzbudljivom Mostaru i uspavanom Ivanić-Gradu.
Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagreb. Nakon studija neko je vrijeme radio kao novinar u “Poletu”, potom nastavnik u osnovnim školama, pa knjižničar i napokon voditelj Centra za kulturu Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad.

Prvu knjigu, roman za odrasle STATIST, objavio 1983. u izdanju kuće Naprijed (novo integralno izdanje u nakladi V.D.T., 2001.).
Zatim u nakladi Mladosti, u biblioteci Vjeverica slijedi prvi njegov roman za djecu, krimić LANA — GODINA MAČKE, 1987., i njegov nastavak LJETO NA KOLJENIMA, 1990., te TWIST NA BAZENU 1988. (drugo izdanje 1990., treće izdanje 2005.).
U Nakladi LUKOM objavio je 1996. roman PYJAMA BLUES, svojevrstan nastavak TWISTA NA BAZENU, čime zaokružuje ranije započetu tetralogiju za djecu.
Krajem 2005. izlazi mu prvi roman za mlade pod naslovom OSMIJEH NEPOPRAVLJIVOG OPTIMISTA u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu u mladež.
Krajem 2007. u Nakladi LUKOM izlazi mu i drugi roman za mlade MEKO OKIDANJE.
TWIST NA BAZENU uvršten je 2004. na izbornu listu lektire za 6. razred osnovnih škola.
Bitenc je i autor nekoliko radio-drama za djecu i mlade, emitiranih u sklopu Dramskog programa na Prvom programu Hrvatskog radija.